- Pi­še: Če­do­mir An­tić

Od koga danas valja braniti Petra Drugog Petrovića Njegoša? Od tuđina? Od velikodržavnih projekata stranih ili istojezičnih naroda? Od „demokratskih“ vlasti Crne Gore? Od pismenih i pisca? Od naroda čije je pretke nadahnuo i predvodio?
Njegoševu nagradu dobio je pisac koji je smatrao za shodno da prilikom dodjele, u besjedi, govori o „etnogenetičarima“ i „kleronacistima“ koji svojataju Njegoša. Tvrdio je i da „velikosrpsko svojatanje Njegoša razarajuće djeluje na razvoj crnogorske nacionalne svijesti“. Njegoš, vjeruje Milorad Popović, autor romana „Čovjek bez lica“, kažu i bivši bokser, pripada kao i mnogi drugi pisci dvijema nacionalnim kulturama. Dobitnik nagrade, međutim, nije precizirao i kojim kulturama. Kasnije je definisao kako Njegoš izgleda u „crnogorskoj recepciji“, a kako u „velikosrpskoj doktrini“. Za prvu je vladika Rade „genijalni slobodar“ a za drugu „uz Svetog Savu drugi stub tobožnje nacionalne superiornosti“.
Dakle, bez obzira nato što je slavodobitnik to isprva bio rekao, Njegoš prema njegovom uvjerenju ne pripada dvijema nacionalnim kulturama. Da je tako, on ne bi jednu od njih svodio na naciste i druge ekstremiste. Kako to „svojatanje“ Njegoša, čije god bilo „razarajuće djeluje na razvoj crnogorske nacionalne svijesti“? Tako što se neko, i to privatno, pobuni zato što je Njegoš marginalizovan u školskim programima Đukanovićeve Crne Gore? Da li tako što poneko primijeti da je pismo kojim je Njegoš pisao sistematski, velikim naporom države, izbačeno iz crnogorske kulture, javnosti, državne uprave...? Da li tako što crnogorska vlast sistematski podstiče zaborav u odnosu na sve članove crnogorskog vladarskog doma, osim što pogrešno predstavlja Sv. Petra Cetinjskog i manipuliše sa nasleđem kralja Nikole? Tako što stvara crkvu koja treba da zamijeni Njegoševu?
Kako je obilježena dvijesta godišnjica Njegoševog rođenja u Crnoj Gori? Ponekom akademijom? Konferencijama na kojoj bi se našla i tema „Njegoš i biznis“? Ove godine je propao i pokušaj Vlade Crne Gore da dan Njegoševog rođenja bude proglašen za državni praznik. Poznato je da Srbija ili Srpska niti zvanično slave Njegoša, niti progone one koji pripadaju bilo kom narodu, pa i crnogorskom. U Crnoj Gori srpstvo ima status progonjenog, nema srpskog vođe koji nije pod nekom optužnicom i ne iščekuje suđenje ili presudu. Ko onda sprečava afirmaciju crnogorske, „genijal-slobodarske“ percepcije? Bošnjaci, koji bi napustili koalicionu vladu ako bi „genocidni“ Njegoš bio proslavljan od strane države? Kakve oni imaju veze sa srpskim „kleronacistima“?
Kako bi to rekao pjesnik „paščad su puštena, a kamenje svezano“... Opozicija „organizuje“ prevrate i falsifikuje izbore... Sedmi bataljon smeta onima koji su sa njegovim nadređenima (kasnije optuživanim da su po Crnoj Gori ubijali novinare) posle pravili koalicione savjete ministara Državne zajednice Srbija i Crna Gora. Njegoša znači „brane“ oni koji ga protjeruju, grde, optužuju, djelo mu sterilišu, pasiraju i prosijavaju... Slave ga oni koji bi u njegovim stihovima mogli biti samo i isključivo Turci ili makar turske sluge i narodni otpadnici.
Posle toliko godina postavlja se pitanje: da li je moguće da jedna stara evropska država, nasledica Prevaltane i Duklje, danas više rimska od grada Rima koji se u međuvremenu nešto poitalijančio, starija od Francuske ili Njemačke, posle tri vijeka novovjekovne državnosti i sedam decenija agesivnog konstruisanja posebnog i u potpunosti nezavisnog identiteta, ne može da stvori ni više ni bolje? Da ne može da proizvede autora koji u biografiji ima nešto više od pobjeda nokautom; knjigu – koju objavi sama na Cetinju i ne treba joj bjelohrvatski izdavač ni besjedu – koja se koncentriše na umjetnost, estetiku, etiku, vladiku Rada makar kao eponima nagrade... Isprva su razmišljali da iz Njegoševog djela izbace imenicu Srbin i imenički pridjev srpski. Kasnije su između srpstva i jugoslovenstva stavljali znake jednakosti. Sada već njihovo crnogorstvo ne postoji bez određenja prema srpstvu...
O kakvom danas mi stavu režima i svih onih koji ga podržavaju prema srpskom narodu zaista govorimo? Pokušajte da umjesto srpski i velikosrpski iza ovakvih visokoparnih u suštini apodiktičkih i hajkačkih tirada stavite termin hrvatski, bošnjački ili albanski... Smjesta bi pala vlada Duška Markovića. Zamijenite ih sa njemački, italijanski ili američki... I... Crna Gora bi uskoro pred svijetom postala predmet sankcija kao nekakva šovinistika državica kojom ne caruju klanovi, već kju-kjuks-klanovi... Koliko bi crnogorskih uglednika postalo dio crnih lista koje širom civilizovanog svijeta sabiraju ekstremiste, rasiste i šoviniste sa kojima demokratske ustanove evropskih država i slobodoumni pojedinici ne žele i neće da imaju posla?
( Autor je istoričar i docent na Filozofskom fakultetu u Beogradu)